Radnici koji rade na daljinu i njihovo pravo na isključivanje: reguliranje rada na daljinu u EU-u

Čak i prije pandemije izazvane koronavirusom rad na daljinu nije bio nepoznanica. Međutim, radilo se o iznimci od prešutnog pravila da se posao treba obavljati isključivo u okruženju koje osigurava i uređuje poslodavac tijekom unaprijed dogovorenog radnog vremena, nakon čega se radnik uglavnom može „isključiti” i posvetiti se drugim životnim sadržajima i obvezama.

Široka primjena rada na daljinu tijekom 2020. pomogla je poduzećima da sačuvaju svoje mjesto na tržištu, a radnicima da zadrže posao u teškim vremenima pandemije. Iako je to bio pozitivan pomak, u uvjetima rada na daljinu nestale su jasne granice između posla i osobnog vremena, pri čemu su putem digitalnih uređaja radnici bili dostupni i izvan ugovornog radnog vremena. Time se zadiralo u njihovo osobno vrijeme i ugrožavala njihova fizička i psihička dobrobit.

Sagledavanje štetnih posljedica

Podatci iz Europskog telefonskog istraživanja o radnim uvjetima iz 2021. pokazuju da radnici na daljinu često rade prekovremeno, a da za to nisu plaćeni, samo zato što primjena digitalnih alata iznimno otežava utvrđivanje granica između poslovnog i privatnog života.

Nadalje, prema anketi koju je Eurofound proveo među radnicima i rukovoditeljima odjela za ljudske resurse, 45 % ispitanika izjavilo je da njihov poslodavac ima uspostavljenu politiku „prava na isključivanje”, no gotovo 80 % ispitanika izjasnilo se da redovito dobiva poruke u vezi s poslom izvan radnog vremena.

Utvrđivanje politika rada na daljinu

Svjesna tih implikacija, Europska unija odlučila je uspostaviti odgovarajuće regulatorne okvire. Nekoliko direktiva EU-a, a prije svega Direktiva o radnom vremenu (Direktiva 2003/88/EZ), sadržava odredbe o radu na daljinu, primjerice o ograničavanju radnog vremena i reguliranju razdoblja odmora za radnike.

Nadalje, u nekoliko država članica EU-a pitanja rada na daljinu počela su se rješavati na državnoj razini. U izvješću agencije EU-OSHA iz 2021. o reguliranju rada na daljinu u Europi nakon pandemije bolesti COVID-19 razlikuju se dvije skupine zemalja, i to zemlje koje su donijele posebno zakonodavstvo o primjeni rada na daljinu i one koje to nisu učinile (ili su rad na daljinu uredile u drugim zakonima/kontekstima).

U razdoblju nakon 2020. novo zakonodavstvo kojim se izričito uređuje pravo na isključivanje doneseno je u Belgiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Slovačkoj i Španjolskoj. To je bio izravan rezultat potrebe za poboljšanjem sigurnosti i zdravlja na radu svih radnika koji upotrebljavaju digitalne alate za rad (na daljinu i na samom mjestu rada), i to sprečavanjem rizika od njihove neprekidne „uključenosti”.

Pravilna provedba prava na isključivanje

Općenito, politike „prava na isključivanje” koje se provode u nekim državama članicama i poduzećima pozitivno su utjecale na zdravlje i dobrobit radnika, pri čemu je u tim zemljama više radnika izrazilo zadovoljstvo poslom nego u zemljama u kojima takve politike ne postoje. Međutim, kako bi se vidjele trajne promjene, uz mjerodavno zakonodavstvo potrebno je i podizanje svijesti među radnicima o negativnim učincima „neprekidne uključenosti”, a na razini poduzeća moraju se donijeti dodatne mjere, prilagođene svakom pojedinom radnom okruženju.

Više informacija o reguliranju rada na daljinu u Europi nakon pandemije bolesti COVID-19 pročitajte u ažuriranom izvješću agencije EU-OSHA iz 2023.

Korisne poveznice:

Postizanje prave ravnoteže između rada i osobnog vremena

Rad na daljinu: savjeti za nove zaposlenike

Kako poticati dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života zaposlenika nakon bolesti COVID-19

Pročitajte više:

Europski dani poslova

Pronađite savjetnike EURES-a

Životni i radni uvjeti u zemljama u kojima djeluje EURES

EURES-ova baza poslova

EURES-ove usluge za poslodavce

EURES-ov kalendar događanja

Uskoro na internetu

EURES na Facebooku

EURES na X-u

EURES na LinkedInu

EURES na Instagramu