Životni i radni uvjeti: Hrvatska

Poslodavci slobodna radna mjesta objavljuju na web stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na privatnim portalima za traženje posla, kao i na vlastitim web stranicama. Oglase možete pronaći i u dnevnim novinama i oglasnicima, stručnim časopisima i glasilima, kao i na web stranicama strukovnih organizacija (komora, udruženja). Radna mjesta u javnom sektoru objavljuju se i u Narodnim novinama. Privatni poslodavci u  manjim sredinama koriste i objave putem radio postaja.

Mnogi veliki poslodavci koriste on-line prijavne obrasce na vlastitim web stranicama kako bi stvorili bazu potencijalnih kandidata za buduća otvorena radna mjesta. Mali privatni poslodavci uz objavu oglasa koriste privatne kanale i preporuke kako bi došli do najboljih kandidata.

Privatne agencije za povremeno i privremeno zapošljavanje pružaju mogućnost upisa u svoju bazu kandidata. Radnici sklapaju ugovor o radu s agencijom, koja radnike ustupa za obavljanje poslova kod poslodavca koji ima privremenu potrebu za dodatnim radnicima. 

Poveznice:

Način prijave poslodavcu opisan je u pojedinom oglasu. Životopis se sastavlja kronološki, sadrži osobne podatke, podatke o obrazovanju, dodatnim znanjima i vještinama te radnom iskustvu. Piše se na računalu i na hrvatskom jeziku, ako nije drukčije traženo. Fotografija nije nužna, ali nećete pogriješiti ako u životopis uključite fotografiju poput one za dokumente. Preporuke bivših poslodavaca najčešće nisu obvezne, no ukoliko postoje, dobro ih je priložiti.

Poslodavci u javnom sektoru uz prijavu traže životopis, dokaze o kvalifikacijama i vještinama (svjedodžbe, diplome), uvjerenje o nekažnjavanju, dokaz o državljanstvu i prebivalištu te drugo prema potrebi.

Privatni poslodavci najčešće traže prijavu putem elektroničke pošte koja obvezno sadrži životopis, a ponekad i dokumente poput diplome, uvjerenja o položenom stručnom ispitu i drugo, ovisno o specifičnosti radnog mjesta. Ponekad je nužna on-line prijava na web stranici poslodavca i u tom slučaju drugi načini prijave ne uzimaju se u obzir, dok je kod nekih poslodavaca, obično manjih, dovoljna prijava putem telefona.

Otvorene zamolbe poslodavcima uglavnom su dobro prihvaćene. Kako ovdje ne znamo koji oblik prijave je poslodavcu najprihvatljiviji, dobro je uz životopis i motivacijsko pismo priložiti dokaze o posjedovanju kvalifikacija i vještina te preporuke ili kontakte osoba koje mogu dati preporuke, ako postoje.

Zamolbu je potrebno prilagoditi poslodavcu kojem se obraćamo, a u životopisu naglasiti ona znanja ili iskustva koja su primjenjiva na radnom mjestu za koja apliciramo. Također, kontaktiranje poslodavaca na način različit od traženog u oglasu za radno mjesto (telefonom umjesto elektronskom poštom, elektronskom poštom umjesto redovnom poštom itd.) uglavnom nije prihvatljivo. 

Prije razgovora s poslodavcem dobro je informirati se detaljnije o djelatnosti poslodavca, strukturi zaposlenih, pravilima odijevanja i drugome što može koristiti kako bismo na razgovoru ostavili najbolji dojam. Nezainteresiranost, kašnjenje i neurednost zasigurno će nas diskvalificirati iz daljnjeg postupka.

Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom (obiteljski status, trudnoća, vjerska ili nacionalna pripadnost...).

Poveznice:

Definicija

Ne postoji službena definicija razdoblja pripravništva u Hrvatskoj. Zakoni kojima su definirane kategorije pripravništva jesu Zakon o tržištu rada (Narodne novine 118/18, 32/20, 18/22, 152/24) i Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22).

Pregled

Kroz mjere aktivnog zapošljavanja, ulaže se u konkurentnost radnika na tržištu rada i povećava  zapošljavanje.

Pripravništvo je u Hrvatskoj jedna od najpopularnijih aktivnih mjera politike zapošljavanja koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a čiji je cilj povećavanje zapošljivosti mladih nezaposlenih osoba.

Cilj mjere potpore za pripravništvo i mlade je osposobiti osobe za samostalan rad putem poticanja zapošljavanja sufinanciranjem troška bruto 1 iznosa plaće i drugih troškova poslodavcima.

Mjera je usmjerena na nezaposlene osobe prijavljene u evidenciji nezaposlenih osoba koju vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a koje se prvi puta zapošljavaju radi obavljanja poslova u zanimanju za koje su se školovale te za mlade osobe do 29 godina starosti bez obzira na staž osiguranja prijavljene u evidenciji nezaposlenih osoba koju vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje

Osposobljavanje pripravnika (pripravnički staž) traje, u pravilu, najduže jednu godinu, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno radi stjecanja uvjeta za polaganje (pripravničkog) ispita iz te profesije, odnosno struke, no u svakom slučaju ovom mjerom se pripravnik ne može sufinancirati u trajanju dužem od 24 mjeseca.

Prikladnost

Državljani država članica Europskog gospodarskog područja mogu sudjelovati u programi pod istim uvjetima kao i državljani Republike Hrvatske. Moraju imati prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj i imati slobodan pristup tržištu rada Republike Hrvatske. Državljani trećih zemalja iz članka 15. Zakona o tržištu rada (Narodne novine 118/18, 32/20, 18/22, 152/24) imaju mogućnost koristiti mjere aktivne politike zapošljavanja isključivo ako im je od strane Ministarstva unutarnjih poslova odobreno dugotrajno boravište ili stalni boravak.

Provedba

Zakoni kojima je definiran pripravnički staž jesu Zakon o tržištu rada (Narodne novine 118/18, 32/20, 18/22, 152/24) i Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22).

Nacionalno zakonodavstvo u skladu je s Preporukom Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo iz ožujka 2014. kojom se određuju minimalni standardi s obzirom na zaključivanje pisanog ugovora o pripravništvu, obrazovnim ciljevima i ciljevima obuke, radnim uvjetima, pravima i obvezama, razumnom trajanju, pravilnom priznavanju pripravništva i zahtjevima transparentnosti.

Uvjeti života i radni uvjeti

Sve relevantne informacije o mjeri aktivne politike zapošljavanja- potpori za- pripravništvo i mlade , možete pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje : https://mjere.hzz.hr

Gdje pronaći mogućnosti zapošljavanja

Tražitelji posla mogu potražiti informacije o potpori za pripravništvo i mlade na internetskoj stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje: https://mjere.hzz.hr/mjere/potpore-za-pripravnistvo-i-mlade-2025

Financiranje i podrška

Informacije o financiranju i podršci dostupne su na sljedećoj adresi: https://mjere.hzz.hr/app/uploads/2024/12/3.-Potpore-za-pripravnistvo-i-mlade.pdf

Gdje oglasiti mogućnosti zapošljavanja

Poslodavci imaju priliku oglašavati slobodna mjesta na portalu Burza rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na adresi Predajte oglas za zapošljavanje – HZZ

Financiranje i podrška

Informacije o financiranju i podršci dostupne su na sljedećoj adresi: https://mjere.hzz.hr

Pravni okvir

Zakon koji u Hrvatskoj, između ostalog, uređuje naukovanje je Zakon o obrtu („Narodne novine”, br. 143/13, 127/19, 41/20).

Zakon o strukovnom obrazovanju („Narodne novine”, br. 30/09, 24/10, 22/13, 25/18, 69/22) uređuje srednje strukovno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje kao djelatnost kojom se omogućava razvoj i stjecanje kompetencija potrebnih za dobivanje strukovnih kvalifikacija.

Opis programa

Strukovne škole dijele se na tehničke, zdravstvene, gospodarske, trgovačke, poljoprivredne i dr. škole, koje traju četiri, odnosno pet godina te na industrijske i obrtničke škole u okviru istih struka, u kojima programi traju tri godine. U strukovno obrazovanje ubraja se i obrazovanje za jednostavna zanimanja u trajanju od jedne do dvije godine kojima se stječe niža stručna sprema.

Prema trajanju obrazovanja, strukovne programe dijelimo na petogodišnje, četverogodišnje, trogodišnje, dvogodišnje i jednogodišnje strukovne programe.

Strukovni četverogodišnji programi obrazovanja (izuzetak je program obrazovanja za medicinsku sestru/medicinskog tehničara opće njege koji traje pet godina) usmjereni su na pripremanje učenika za rad u određenom području. 

Zadaća ovih strukovnih škola jest osigurati dobro opće i stručno obrazovanje iz određenog područja kako bi osposobile učenika za obavljanje poslova određenog (prvog) zanimanja, odnosno nastavka obrazovanja na studiju. U ovim školama se uče općeobrazovni predmeti i posebni strukovni sadržaji za pojedina strukovna područja te se pohađa praktična nastava. Strukovni predmeti i praktična nastava ovise o vrsti škole tj. o zanimanju. 

Srednje obrazovanje učenika u strukovnim četverogodišnjim programima obrazovanja završava  izradom i obranom završnoga rada u organizaciji i provedbi škole. Učenici polažu ispite državne mature samo ukoliko planiraju nastaviti svoje obrazovanje na studiju, osim učenika gimnazije kojima je državna matura obvezni završni ispit nakon završetka četvrtog razreda.

Trogodišnji programi obrazovanja pripremaju učenike za rad u industriji, gospodarstvu i obrtništvu, pa postoje programi za zanimanja u industriji i gospodarstvu (tzv. industrijska zanimanja) i programi za zanimanja u obrtništvu (tzv. obrtnička zanimanja).

Osnovna zadaća industrijskih i srodnih programa jest pripremiti učenike za rad u određenom zanimanju te im omogućiti brzo uključivanje na tržište rada. Industrijski model obrazovanja (IG) podrazumijeva izvođenje teorijske i praktične nastave u školskim učionicama, školskim radionicama i industrijskim pogonima. Na kraju školovanja učenici polažu završni ispit i stječu srednju stručnu spremu i određeno zanimanje.

Važno je naglasiti da se u obrtničkim programima obrazovanje odvija po jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO) pri čemu je teorijska nastava odvojena od praktičnog rada i praktične nastave. Općeobrazovni i stručno-teorijski dio naukovanja izvode se u školi, a praktična nastava i vježbe naukovanja, manjim dijelom u školi, a većim kod obrtnika ili u trgovačkom društvu (poduzeću), ustanovi ili zadruzi. Za izvođenje praktične nastave i vježbi naukovanja obrtnik ili pravna osoba koja prima naučnika (učenika) mora imati dozvolu Hrvatske obrtničke komore odnosno licenciju, te s učenikom, odnosno njegovim roditeljem ili starateljem sklapa ugovor o naukovanju u pisanom obliku. Na kraju naukovanja naučnici polažu pomoćnički ispit i stječu pomoćničko zvanje, a uz to mogu polagati i završni ispit ukoliko su savladali opće obrazovne predmete. Naučnici koji polože završni ispit, stječu srednju stručnu spremu. Nastavak obrazovanja moguć je u tehničkim školama ili u stjecanju majstorskih zvanja i to nakon dvije godine radnog iskustva u zanimanju. Kako je već spomenuto, obrazovni programi u obrtništvu traju tri godine osim za zanimanje kozmetičara, koje može trajati tri ili četiri godine. Više informacija o obrazovanju u obrtničkim programima dostupno je na internetskim stranicama Hrvatske obrtničke komore www.hok.hr.

Prikladnost

U skladu sa Zakonom o strukovnom obrazovanju („Narodne novine”, br. 30/09, 24/10, 22/13, 25/18, 69/22) državljani država članica EU-a imaju pravo na strukovno obrazovanje i naukovanje kao i hrvatski državljani te se upisuju u ustanove strukovnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani.

Uvjeti života i rada

U Hrvatskoj je naukovanje u nadležnosti Ministarstva znanosti,obrazovanja i mladih te Ministarstva gospodarstva.

Program naukovanja osmišljen je za mlade koji u strukovno obrazovanje ulaze izravno nakon osnovne škole, u dobi od 15 godina. Svaki naučnik obvezan je sklopiti ugovor s ovlaštenom radionicom. Da bi mogla dobiti licencu, svaka radionica mora udovoljavati određenim uvjetima: tehničkim i materijalnim uvjetima (oprema, alati, strojevi) te zapošljavati majstora obrtnika koji će biti mentor naučniku. Osim stručnog znanja i kvalifikacija, majstor obrtnik koji je strukovni mentor mora dokazati svoje pedagoške kompetencije.

Gdje pronaći mogućnosti zapošljavanja

Detaljne informacije za kandidate dostupne su u Hrvatskoj obrtničkoj komori na sljedećem web-mjestu: https://www.hok.hr/obrazovanje/mjesta_za_naukovanje_praksu ili na: https://www.hok.hr/en/education

Financiranje i potpora

Više informacija o programima u Hrvatskoj dostupno je u Ministarstvu gospodarstva : https://enaukovanje.gov.hr

Gdje oglasiti mogućnosti zapošljavanja

Informacije o obrtima ili pravnim osobama koji sudjeluju u provedbi naukovanja mogu se pronaći na: https://www.hok.hr/obrazovanje/mjesta-za-naukovanje-praksu

Financiranje i potpora

Što se tiče naučnika iz inozemstva, poslodavci se mogu obratiti Agenciji za mobilnost i programe EU (https://ampeu.hr) nadležnoj za provedbu programa Erasmus+ u Hrvatskoj  (https://ampeu.hr/programi) i pitanja financiranja naučnika iz inozemstva.

Slobodno kretanje robe jedan je od temelja europskog jedinstvenog tržišta.

Uklanjanje nacionalnih prepreka slobodnom kretanju robe unutar EU-a jedno je od načela sadržanih u ugovorima EU-a. Polazeći od tradicionalno protekcionističke polazne točke, zemlje EU-a kontinuirano ukidaju ograničenja kako bi stvorile „zajedničko” ili jedinstveno tržište. Takva predanost stvaranju europskog trgovačkog područja bez granica dovela je do stvaranja dodatnog bogatstva i novih radnih mjesta te je pretvorila EU u ključnog dionika u globalnoj trgovini uz Sjedinjene Američke Države i Japan.

Unatoč europskoj predanosti rušenju svih unutarnjih prepreka trgovini, nisu svi sektori gospodarstva usklađeni. Europska unija odlučila je na europskoj razini urediti sektore koji bi mogli predstavljati veći rizik za građane Europe, primjerice farmaceutske ili građevne proizvode. Većina proizvoda (za koje se smatra da predstavljaju „manji rizik“) podliježe primjeni tzv. načela uzajamnog priznavanja, što znači da se gotovo svaki proizvod koji je zakonito proizveden ili stavljen na tržište u jednoj od država članica može slobodno kretati i da se njime može slobodno trgovati u okviru unutarnjeg tržišta EU-a.

Ograničenja slobodnog kretanja robe

Ugovor o Europskoj uniji državama članicama daje pravo na postavljanje ograničenja slobodnog kretanja robe kad postoji poseban zajednički interes, kao što su primjerice zaštita okoliša, zdravlje građana ili javna politika. To među ostalim znači da, ako nacionalno tijelo države članice smatra uvoz proizvoda potencijalnom prijetnjom javnom zdravlju, javnom moralu ili javnoj politici, ono može uskratiti ili ograničiti pristup svom tržištu za taj proizvod. Primjeri takvih proizvoda su genetski modificirana hrana ili određena energetska pića.

Iako obično ne postoje ograničenja za kupnju robe u drugoj državi članici ako je riječ o robi za osobnu upotrebu, postoji niz europskih ograničenja za određene kategorije proizvoda, kao što su alkohol i duhan.

Slobodno kretanje kapitala

Drugi bitan uvjet za funkcioniranje unutarnjeg tržišta jest slobodno kretanje kapitala. To je jedna od četiri temeljne slobode zajamčene zakonodavstvom EU-a i predstavlja temelj integracije europskih financijskih tržišta. Europljani sada mogu upravljati svojim novcem i ulagati ga u bilo kojoj državi članici EU-a.

Liberalizacija tržišta kapitala označila je ključnu točku u procesu gospodarske i monetarne integracije u EU-u. Bio je to prvi korak prema uspostavi naše europske ekonomske i monetarne unije (EMU-a) i zajedničke valute, eura.

Prednost

Načelo slobodnog kretanja kapitala ne samo da povećava učinkovitost financijskih tržišta unutar Europske unije već donosi i niz prednosti građanima EU-a. Pojedinci mogu obavljati velik broj financijskih aktivnosti unutar EU-a bez većih ograničenja. Na primjer, pojedinci uz nekolicinu ograničenja mogu

1. jednostavno otvoriti bankovni račun,
2. kupiti dionice,
3. ulagati ili
4. kupiti nekretnine

u drugoj državi članici. Društva iz EU-a mogu ulagati u druga europska poduzeća, biti njihovi vlasnici i upravljati njima.

Iznimke

Određene iznimke od ovog načela primjenjuju se i unutar država članica i s trećim zemljama. One se uglavnom odnose na oporezivanje, bonitetni nadzor, pitanja javne politike, pranje novca i financijske sankcije dogovorene u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a.

Europska komisija nastavlja raditi na dovršetku slobodnog tržišta za financijske usluge provođenjem novih strategija za financijsku integraciju kako bi građani i poduzeća još lakše upravljali svojim novcem unutar EU-a.

Najčešći način traženja nekretnine za najam ili za kupnju je putem javnih glasila (web portali, tiskovine), no i značajan broj specijaliziranih agencija posreduje pri najmu ili kupnji stanova. Prilikom najma nekretnine, stanodavcu se najčešće ostavlja polog u iznosu jedne mjesečne najamnine, koja se vraća prilikom iseljavanja iz nekretnine. Ukoliko za iznajmljivanje koristite usluge agencije za posredovanje, najčešće se agenciji plaća provizija u iznosu od jedne mjesečne najamnine. Kod kupnje nekretnine najčešće se plaća provizija agenciji koja posreduje u kupoprodaji u iznosu od oko 3% od cijene nekretnine. 

Najam stana

Cijene mjesečnog najma, kao i cijene pri kupnji stana, variraju u različitim dijelovima Hrvatske, pa su cijene najviše u Dubrovniku, Splitu i drugim turističkim središtima uz jadransku obalu, te Zagrebu kao glavnom gradu, dok se u manjim kontinentalnim sredinama može pronaći bitno povoljniji smještaj. Cijene variraju i unutar gradova, ovisno o starosti i opremljenosti stana, te lokaciji i dodatnim sadržajima u blizini. Tako je prosječna cijena najma jednosobnog stana u Zagrebu oko 500-700 EUR/mj naviše. U cijenu najma nisu uključeni režijski troškovi koji također variraju, a u prosjeku su oko oko 180,00 eur/mj, niže tijekom ljetnih, a više tijekom zimskih mjeseci. 

Kupnja stana

U drugom polugodištu 2024. prosječna cijena kvadratnog metra novog stana iznosila je oko 2.652,00 EUR/m² no sa znatnim razlikama u različitim regijama. Tako je na istoku Hrvatske, a osobito u ruralnim područjima cijena stanova ispod 1.500,00 EUR/m², pa i ispod 1000,00 EUR/m2 (za kuće i niže), dok je u priobalju to nerijetko preko 3.000,00 ili čak 4.000,00 EUR. Nekretnine su najskuplje u  Dubrovačko-neretvanskoj, Istarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. U Zagrebu se prosječna cijena kvadratnog metra novog stana kreće oko 2.998,00 EUR/m2.

Poveznice:

Prijave za upis u dječji vrtić roditelji podnose po objavi natječaja, obično početkom travnja ili svibnja, a prijaviti se mogu djeca koja će do 31.8. tekuće godine napuniti godinu dana (samo neki vrtići primaju mlađu djecu). Rezultati se objavljuju u pravilu u lipnju, a pohađanje vrtića počinje u jesen.

Ekonomska cijena smještaja djeteta u redovite programe dječjeg vrtića u prosjeku iznosi 294 EUR mjesečno. Visinu ekonomske cijene odlučuje osnivač dječjeg vrtića.

Prijave za upis u osnovnu školu podnose se po objavi natječaja jedinice lokalne uprave (grada, općine), u pravilu u veljači. Na razini svih županija, osim Grada Zagreba uveden je online upis u prvi razred osnovne škole putem Nacionalnog informacijskog sustava a prijave se podnose na web stranici Portala Obrazovanja. Prijaviti se mogu djeca koja do 1. travnja tekuće godine navršavaju šest godina, a oni koji će šest godina navršiti do 31. kolovoza mogu se prijaviti na poseban zahtjev roditelja. Sva djeca prolaze utvrđivanje zdravstvenog (psihofizičkog) stanja.

Za upis u srednju školu se kandidati se za upis u programe obrazovanja prijavljuju preko mrežne stranice https://srednje.e-upisi.hr kojom pristupaju Nacionalnome informacijskome sustavu prijava i upisa u srednje škole

Upis na studij provodi visoko učilište na temelju javnog natječaja objavljenog na mrežnim stranicama visokog učilišta najkasnije 1. svibnja tekuće godine. te sadrži informacije o uvjetima za upis, broju mjesta, postupku, ispravama koje se podnose i rokovima za prijavu na natječaj i upis. Studenti koji su državljani članica Europske unije imaju ista prava te se na studij upisuju pod jednakim uvjetima kao hrvatski državljani. Upis se može ograničiti ili uskratiti ako je riječ o studiju koji se odnosi na vojno ili policijsko obrazovanje ili drugi studij od interesa za nacionalnu sigurnost.

Poveznice:

Provedba načela slobodnog kretanja ljudi jedan je od temelja na kojima je izgrađena Europa, a dovela je do uvođenja niza praktičnih pravila kako bi se osiguralo slobodno i lako putovanje građana u bilo koju državu članicu Europske unije. Putovanje osobnim automobilom unutar EU-a postalo je puno manje problematično. Europska komisija utvrdila je niz zajedničkih propisa kojima se uređuje međusobno priznavanje vozačkih dozvola, valjanost osiguranja automobila i mogućnost registracije automobila u zemlji domaćinu.

Vaša vozačka dozvola u EU-u

Europska unija uvela je usklađeni predložak dozvola i dodatne minimalne zahtjeve za dobivanje dozvole. Navedeno bi trebalo pridonijeti tome da se opasni vozači uklone s europskih cesta bez obzira na to gdje polože vozački ispit.

Od 19. siječnja 2013. sve vozačke dozvole koje izdaju države članice isto izgledaju i iste su na dodir. Dozvole se tiskaju na komadu plastike koji ima veličinu i oblik kreditne kartice.

Uvedena su usklađena razdoblja valjanosti vozačkih dozvola u trajanju od 10 do 15 godina za motocikle i osobna vozila. To nadležnim tijelima omogućava redovito ažuriranje vozačkih dozvola dodavanjem novih sigurnosnih obilježja koje će otežati krivotvorenje ili neovlaštene izmjene – pa će nekvalificiranim vozačima ili vozačima kojima je izrečena zabrana vožnje biti teže prevariti nadležna tijela u svojoj zemlji ili u nekoj drugoj državi članici EU-a.

Nova europska vozačka dozvola također štiti nezaštićene sudionike u cestovnom prometu uvođenjem naprednog pristupa za motocikle i druga motorna vozila na dva kotača. Sustav „naprednog pristupa“ znači da će vozači trebati imati iskustva u vožnji slabijih motocikala prije nego što pređu na snažnija vozila. I mopedi će predstavljati zasebnu kategoriju pod nazivom AM.

Zahtjev za izdavanje dozvole morate podnijeti u zemlji u kojoj imate uobičajeno ili redovito boravište. U pravilu je riječ o zemlji u kojoj živite najmanje 185 dana svake kalendarske godine zbog osobnih ili poslovnih veza.

Ako imate osobne/poslovne veze u dvije ili više država članica, vaše uobičajeno boravište jest mjesto u kojem imate osobne veze ako se tamo redovito vraćate. Ovaj posljednji uvjet ne morate ispuniti ako u državi članici EU-a živite na određeno vrijeme kako biste izvršili neki zadatak.

Ako se preselite u drugu državu članicu kako biste pohađali višu školu ili fakultet, vaše se uobičajeno boravište ne mijenja. Međutim, zahtjev za izdavanje vozačke dozvole možete podnijeti u zemlji domaćinu ako možete dokazati da ondje studirate barem 6 mjeseci.

Registracija automobila u zemlji domaćinu

Ako se trajno preselite u drugu državu članicu EU-a i sa sobom dovezete automobil, u svojoj novoj zemlji trebali biste registrirati automobil i platiti poreze povezane s njim.

Ne postoje zajednička pravila EU-a o registraciji vozila i s tim povezanim porezima. Neke zemlje imaju pravila o izuzeću od plaćanja poreza za registraciju vozila kad se automobilom trajno selite iz jedne zemlje u drugu.

Kako biste dobili porezno izuzeće, morate provjeriti važeće rokove i uvjete za zemlji u koju se želite preseliti.

Provjerite točna pravila i rokove s nacionalnim tijelima: https://europa.eu/youreurope/citizens/vehicles/registration/registration-abroad/index_hr.htm.

Osiguranje automobila

Građani EU-a mogu osigurati svoje automobile u bilo kojoj zemlji EU-a ako je nacionalno tijelo zemlje domaćina ovlastilo odabrano osiguravajuće društvo za izdavanje relevantnih polica osiguranja. Društvo sa sjedištem u drugoj državi članici ima pravo prodati policu obveznog osiguranja od građanskopravne odgovornosti samo ako su ispunjeni određeni uvjeti. Osiguranje će vrijediti u cijeloj Europskoj uniji bez obzira na to gdje se nesreća dogodi.

Oporezivanje

Porez na dodanu vrijednost ili PDV na motorna vozila obično se plaća u zemlji u kojoj se automobil kupi, no pod određenim uvjetima PDV se plaća u zemlji odredišta.

Više informacija o pravilima koja se primjenjuju kad se vozilo kupi u jednoj državi članici EU-a, a predviđeno je za registraciju u drugoj državi članici EU-a dostupno je na poveznici https://europa.eu/youreurope/citizens/vehicles/registration/taxes-abroad/index_hr.htm.

Državljanin države članice EGP-a i Švicarske ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj do tri mjeseca, ako posjeduje valjanu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu. Za boravak duži od tri mjeseca potrebno je prijaviti privremeni boravak policijskoj upravi ili postaji prema mjestu boravka, koja odmah izdaje potvrdu o prijavi privremenog boravka. Kod prijave boravka osobi će se dodijeliti osobni identifikacijski broj (OIB). OIB se može dodijeliti i prije prijave boravka. Tada osoba dodjelu OIB-a može zatražiti izravno u nadležnoj ispostavi Porezne uprave: http://www.porezna-uprava.hr/en/Pages/PIN.aspx. 

Pravo na stalni boravak može se ostvariti nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj.

Boravak državljana trećih zemalja

Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može boraviti na:

• kratkotrajnom boravku (do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, na teritoriju bilo koje od država članica Schengenskog prostora)
• privremenom boravku (do godine dana)
• dugotrajnom boravištu (neograničeno)
• stalnom boravku (neograničeno)

Privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu:

• spajanja obitelji,
• srednjoškolskog obrazovanja
• studiranja,
• istraživanja,
• humanitarnog razloga,
• životnog partnerstva
• rada,      
• rada upućenog radnika koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije duže od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana
• boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a,
• boravka digitalnih nomada,
• useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva
• u druge svrhe.

Zahtjev se podnosi u diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, prije ulaska u RH.

Državljanin treće zemlje kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza, zahtjev za odobrenje privremenog boravka može podnijeti i u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje, sjedištu poslodavca ili mjestu rada državljanina treće zemlje.

Poveznice:

Prije dolaska, dobro je informirati se o Hrvatskoj, načinu i uvjetima života i rada. Neke od informacija dostupne su u Living & Working in Croatia brošuri.

Poželjno je barem osnovno poznavanje hrvatskog jezika i spremnost na daljnje učenje, iako velik broj hrvatskih građana poznaje neki od stranih jezika (najčešće engleski, a u nekim dijelovima Hrvatske često je poznavanje njemačkog i talijanskog). Dobro je dogovoriti barem privremeni smještaj za razdoblje po dolasku u Hrvatsku.

Svakako ponesite važne dokumente: identifikacijske dokumente (osobnu iskaznicu i/ili putovnicu), vozačku dozvolu ako je posjedujete, te druge službene dokumente koji bi vam mogli zatrebati (rodni list, vjenčani list, diplome, svjedodžbe). Ako dokumenti nisu višejezični, prevesti ih možete u domovini ili kod sudskog tumača po dolasku.

Ponesite Europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja (izdaje nositelj zdravstvenog osiguranja  u Vašoj zemlji: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=559), a ako bolujete od neke bolesti ili koristite propisane lijekove, ponesite i liječničku dokumentaciju.

Ako namjeravate koristiti neka od prenosivih prava iz socijalnog osiguranja (npr. naknada za vrijeme nezaposlenosti), svakako ponesite odgovarajuće prijenosne dokumente. Informacije o prijenosnim dokumentima: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=857&intPageId=980&langId=en.

Nacionalna valuta je euro, a plaćanje kreditnim i debitnim karticama uobičajeno je na većini prodajnih mjesta.

Po dolasku u Hrvatsku, ako namjeravate boraviti u Hrvatskoj duže od tri mjeseca, privremeni boravak prijavljuje se policijskoj upravi ili postaji prema mjestu boravka najkasnije u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka, koja odmah izdaje potvrdu o prijavi privremenog boravka. Prilikom prijave boravka dobit ćete, ako ga već niste ishodili, osobni identifikacijski broj (OIB), koji je potreban u komunikaciji s institucijama, platnom prometu, registraciji djelatnosti, zapošljavanju, ostvarivanju raznih prava i slično. Bit će Vam potreban i za otvaranje računa u banci, kao i za registraciju korisnika telekomunikacijskih usluga. 

Prije početka rada, potrebno je zatražiti poreznu karticu od Porezne uprave u mjestu prebivališta: https://www.porezna-uprava.hr/baza_znanja/Stranice/PoreznaKartica.aspx 

Porezna kartica predaje se poslodavcu početkom rada. 

Poveznice:

Kvaliteta rada i zapošljavanja – ključno pitanje sa snažnim gospodarskim i humanitarnim učinkom

Dobri radni uvjeti važni su za dobrobit europskih radnika. Oni

• pridonose fizičkoj i psihološkoj dobrobiti Europljana i
• gospodarskim rezultatima EU-a.

S humanitarnog stajališta kvaliteta radnog okruženja ima snažan utjecaj na cjelokupno zadovoljstvo poslom i životom europskih radnika.

S gospodarskog su stajališta visokokvalitetni uvjeti na radnim mjestima pokretačka snaga gospodarskog rasta i temelj konkurentnog položaja Europske unije. Visoka razina zadovoljstva poslom važan je čimbenik za postizanje visoke produktivnosti gospodarstva EU-a.

Stoga je promicanje stvaranja i održavanja održivog i ugodnog radnog okruženja u kojem se promiču zdravlje i dobrobit europskih zaposlenika te stvara dobra ravnoteža između radnog i neradnog vremena za Europsku uniju ključno pitanje.

Poboljšanje radnih uvjeta u Europi: važan cilj za Europsku uniju

Osiguravanje povoljnih radnih uvjeta za europske građane prioritet je EU-a. Europska unija stoga surađuje s nacionalnim vladama kako bi osigurala ugodno i sigurno radno okruženje. Potpora državama članicama pruža se:

• razmjenom iskustava između različitih zemalja i zajedničkim djelovanjem
• utvrđivanjem minimalnih zahtjeva u pogledu radnih uvjeta i zdravlja i sigurnosti na radu koji će se primjenjivati u cijeloj Europskoj uniji.

Kriteriji za kvalitetu rada i zapošljavanja

Kako bi se postigli održivi radni uvjeti, važno je odrediti glavne značajke povoljnog radnog okruženja, a time i kriterije za kvalitetu radnih uvjeta.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) u Dublinu agencija je EU-a koja pruža informacije, savjete i stručno znanje o, kako sam naziv podrazumijeva, životnim i radnim uvjetima. Ova je agencija utvrdila nekoliko kriterija za kvalitetu radnih mjesta i zapošljavanja, među kojima su:

• zdravlje i dobrobit na radnom mjestu – to su ključni kriteriji jer dobri radni uvjeti pretpostavljaju prevenciju zdravstvenih problema na radnom mjestu, smanjenje izloženosti riziku i poboljšanje organizacije rada
• usklađivanje radnog i neradnog života – građani bi trebali imati priliku pronaći ravnotežu između vremena provedenog na poslu i slobodnog vremena
• razvoj vještina – kvalitetno radno mjesto pruža mogućnosti za osposobljavanje i poboljšanje, kao i mogućnosti za razvoj karijere

Rad Eurofounda pridonosi planiranju i osmišljavanju boljih životnih i radnih uvjeta u Europi.

Zdravlje i sigurnost na radu

Europska komisija poduzela je širok raspon aktivnosti u svrhu promicanja zdravog radnog okruženja u državama članicama EU-a. Među ostalim, razvila je Strategiju Zajednice za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. Ta je strategija uspostavljena uz pomoć nacionalnih tijela, socijalnih partnera i nevladinih organizacija. Njome se rješavaju promjenjive potrebe u pogledu zaštite radnika koje proizlaze iz digitalne i zelene tranzicije, novih oblika rada i pandemije bolesti COVID-19. Okvir će se istovremeno nastaviti baviti tradicionalnim rizicima za sigurnost i zdravlje na radu, kao što su rizici od nesreća na radu ili izloženost opasnim kemikalijama.

Politika Zajednice o zdravlju i sigurnosti na radu usmjerena je na dugoročno poboljšanje dobrobiti radnika EU-a. U njoj se uzimaju u obzir fizičke, moralne i socijalne dimenzije radnih uvjeta, kao i novi izazovi koje predstavlja proširenje Europske unije na zemlje srednje i istočne Europe. Uvođenje standarda EU-a za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu znatno je pridonijelo poboljšanju položaja radnika u tim zemljama.

Poboljšanje radnih uvjeta utvrđivanjem minimalnih zahtjeva koji su zajednički svim državama članicama EU-a

Poboljšanje životnih i radnih uvjeta u državama članicama EU-a uvelike ovisi o uspostavi zajedničkih radnih standarda. Zakonima i propisima EU-a o radu utvrđeni su minimalni zahtjevi za održivo radno okruženje koji se sada primjenjuju u svim državama članicama. Poboljšanje tih standarda ojačalo je prava radnika i jedno je od glavnih postignuća socijalne politike EU-a.

Važnost transparentnosti i uzajamnog priznavanja diploma kao ključne nadopune slobodnom kretanju radnika

Mogućnost priznavanja kvalifikacija i kompetencija može imati ključnu ulogu u donošenju odluke o zapošljavanju u drugoj državi članici EU-a. Stoga je potrebno razviti europski sustav koji će jamčiti uzajamno prihvaćanje stručnih kompetencija u različitim državama članicama. Samo će se takvim sustavom osigurati da nedostatak priznavanja stručnih kvalifikacija ne postane prepreka mobilnosti radnika unutar EU-a.

Glavna načela za priznavanje stručnih kvalifikacija u EU-u

Kao osnovno načelo, svaki građanin EU-a trebao bi moći slobodno obavljati svoju profesiju u bilo kojoj državi članici. Nažalost, praktičnu provedbu ovog načela često otežavaju nacionalni zahtjevi za pristup određenim profesijama u zemlji domaćinu.

Kako bi se te razlike prevladale, Europska unija uspostavila je sustav za priznavanje stručnih kvalifikacija. U okviru tog sustava razlikuju se regulirane profesije (profesije za koje su određene kvalifikacije zakonski propisane) i profesije koje nisu zakonski regulirane u državi članici domaćinu.

Koraci prema transparentnosti kvalifikacija u Europi

Europska unija poduzela je važne korake prema postizanju transparentnosti kvalifikacija u Europi:

• povećana suradnja u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja s namjerom objedinjavanja svih instrumenata za transparentnost svjedodžbi i diploma u jedinstveni alat prilagođen korisnicima, što primjerice uključuje europski životopis ili dokument Europass o osposobljavanju
• razvoj konkretnih mjera u području priznavanja i kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.

Nadilaženje razlika između sustava obrazovanja i osposobljavanja u cijeloj Europskoj uniji

Između sustava obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama EU-a i dalje postoje znatne razlike. Zadnja proširenja EU-a dodatno su povećala tu raznolikost uvođenjem različitih obrazovnih tradicija. Stoga je potrebno uspostaviti zajednička pravila kako bi se zajamčilo priznavanje kompetencija.

Kako bi se prevladala raznolikost nacionalnih kvalifikacijskih standarda, obrazovnih metoda i struktura osposobljavanja, Europska komisija predložila je niz instrumenata usmjerenih na osiguravanje veće transparentnosti i priznavanje kvalifikacija u akademske i profesionalne svrhe.

1. Europski kvalifikacijski okvir

Europski kvalifikacijski okvir ključni je prioritet Europske komisije u postupku priznavanja stručnih kompetencija. Glavni cilj okvira jest stvoriti poveznice između različitih nacionalnih kvalifikacijskih sustava i zajamčiti neometan prijenos i priznavanje diploma.

2. Nacionalni informacijski centri za akademsko priznavanje (NARIC)

Mreža nacionalnih informacijskih centara za akademsko priznavanje (NARIC) osnovana je 1984. na inicijativu Europske komisije. Centri NARIC pružaju savjete o akademskom priznavanju razdoblja studiranja u inozemstvu. Ti centri nalaze se u svim državama članicama EU-a i u zemljama Europskog gospodarskog prostora te imaju ključnu ulogu u postupku priznavanja kvalifikacija u EU-u.

3. Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS)

Cilj Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova jest olakšati priznavanje razdoblja studiranja u inozemstvu. Sustav je uveden 1989., a funkcionira na način da opisuje obrazovne programe i dodjeljuje bodove njihovim komponentama. Riječ je o ključnoj nadopuni visokocijenjenom programu Erasmus za mobilnost studenata.

4. Europass

Europass je instrument za osiguravanje transparentnosti stručnih vještina. Sastoji se od pet standardiziranih dokumenata:

• životopisa
• alata za uređivanje motivacijskog pisma
• priloga svjedodžbi
• dopunskih isprava o studiju i
• Europass dokumenta o mobilnosti.

Sustav Europass čini vještine i kvalifikacije jasno i lako razumljivima u različitim dijelovima Europe. U svakoj zemlji Europske unije i Europskog gospodarskog prostora nacionalni centri Europass uspostavljeni su kao glavne kontaktne točke za osobe koje traže informacije o sustavu Europass.

Radni odnos zasniva se u pravilu na neodređeno vrijeme, u punom radnom vremenu. Ugovor o radu može se sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Moguće je ugovoriti probni rad, no najduže do šest mjeseci. 

Radnik može sklopiti ugovor o radu s više poslodavaca do punog radnog vremena (40 sati tjedno), a preko punog radnog vremena uz pisanu suglasnost poslodav(a)ca može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem do najviše osam sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje.

Sukladno članku 20. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/13, 127/17, 98/19 i 151/22) maloljetnik s petnaest godina i stariji od petnaest godina, osim onoga koji pohađa obvezno osnovno obrazovanje, može se zaposliti uz ovlaštenje zakonskog zastupnika, dakle roditelja ili skrbnika. Maloljetnik se ne smije zaposliti na poslovima koji mogu ugroziti njegovu sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili razvoj.

U Zakonu o radu prepoznate su kategorije rada na izdvojenom mjestu rada i rada na daljinu. Rad na izdvojenom mjestu rada je rad kod kojeg radnik ugovoreni posao obavlja od kuće ili u drugom prostoru slične namjene koji je određen na temelju dogovora radnika i poslodavca, a koji nije prostor poslodavca. Rad na daljinu je rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje gdje će taj rad obavljati, što može biti promjenjivo i ovisiti o volji radnika, zbog čega se takav rad ne smatra radom na mjestu rada odnosno na izdvojenom mjestu rada u smislu propisa o zaštiti na radu. Rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu mogu se obavljati kao stalan, privremen ili povremen, ako, na prijedlog radnika ili poslodavca, radnik i poslodavac ugovore takvu vrstu rada.

Sezonsko zapošljavanje najčešće je u ugostiteljstvu i turizmu (uglavnom u jadranskoj regiji), poljoprivredi, trgovini te u prehrambenoj industriji. 

Osobu koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala poslodavac može zaposliti uz korištenje potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva ili pripravništva, koje je jedna od mjera aktivne politike zapošljavanja.

Samostalnim djelatnostima smatraju se djelatnosti obrta, slobodnih zanimanja (zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, znanstvenika, književnika, izumitelja, novinara, umjetnika, sportaša i slično) i djelatnosti poljoprivrede i šumarstva.

Djelatnost dadilje obrtnik može obavljati ako ima poslovni ili stambeni prostor i opremu koja ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti dadilje (osim ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru roditelja), te ispunjava ostale propisane uvjete: 

http://www.hrvatskaudrugadadilja.hr

Kod privremenog zapošljavanja posredovanjem agencija za zapošljavanje, radnici s agencijom sklapaju ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, a agencija sklapa sporazum o ustupanju radnika s krajnjim korisnikom, na razdoblje do tri godine za iste poslove, a iznimno i duže. 

Definicija sezonskog rada

Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) poslom koji se obavlja sezonski smatra se posao čiji se opseg i intenzitet privremeno povećavaju u skladu s povećanjem intenziteta poslovnih aktivnosti određenih djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba, na način da je u određenim godišnjim razdobljima, koja tijekom kalendarske godine mogu trajati ukupno najduže devet mjeseci, povećana potreba za njegovim obavljanjem, a u drugim se razdobljima smanjuje ili potpuno nestaje. Poslodavac je zaposleniku dužan osigurati dnevni odmor od barem dvanaest kontinuiranih sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. U iznimnim slučajevima razdoblje odmora može biti kraće, npr. osam kontinuiranih sati za odrasle radnike na sezonskim poslovima koji se obavljaju dvaput tijekom radnog dana. U tom se slučaju mora dopustiti korištenje zamjenskog odmora odmah nakon završetka razdoblja provedenog na poslu zbog kojeg je radnik koristio kraći dnevni odmor.

U pogledu prava i obveza, oporezivanja i socijalnih doprinosa ne postoji razlika između sezonskog i bilo kojeg drugog privremenog zaposlenja.

Privremeno i povremeno zapošljavanje na sezonskim poslovima u poljoprivredi

Rad u poljoprivredi ovisi o vremenskim uvjetima. Isplaćivanje plaće za cijeli mjesec u situacijama u kojima radnici ne mogu odraditi više od nekoliko dana poslodavcima je bilo skupo. Privremeno i povremeno zapošljavanje na sezonskim poslovima u poljoprivredi sprečava crno tržište rada jer se poslodavcima nudi zakonska mogućnost da radnike zaposle u skladu s potrebama i vremenskim uvjetima bez administrativnog opterećenja.

Na temelju tog režima sezonski radnik u poljoprivredi može biti:

• nezaposlena osoba,
• korisnik mirovine i
• tražitelj zaposlenja, koji na temelju ugovora o sezonskom radu, obavlja privremene odnosno povremene sezonske poslove u poljoprivredi. 

Zaposlenje na takvom poslu ne povlači automatski za sobom gubitak prava koja se ostvaruju putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Poslove sezonskog radnika ne može obavljati:

• zaposlena ili samozaposlena osoba koja se nalazi u radnom ili socijalnom statusu na temelju kojeg je obvezno osigurana prema posebnim propisima osoba zaposlena na temelju ugovora o radu na stalnom sezonskom radnom mjestu
• osoba kojoj je utvrđena opća nesposobnost za rad, osoba osigurana produženim osiguranjem u skladu s posebnim propisom (npr. pomorci)
• maloljetnici (mlađi od 15 godina)
• osobe koje koriste rodiljina ili roditeljska prava na temelju posebnih propisa

Ta vrsta posla ne može trajati duže od ukupno 90 dana. Ugovor o sezonskom radu sklapa se bilježenjem dnevnog kupona / vrijednosnog kupona na početku radnog dana u ispunjeni ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi. Ugovorom se definira trajanje radnog dana zaposlenika (ne duže od 12 sati), stanki (30 minuta u radnom vremenu od najmanje 6 sati dnevno) te dnevnih (12 kontinuiranih sati) ili tjednih (24 kontinuirana sata) odmora. Registrirani poslodavci kupuju dnevne kupone, a neiskorišteni kuponi mogu se vratiti. 

Radnik zaposlen na sezonskom radu u poljoprivredi dužan je podatke o svojem sezonskom radu u poljoprivredi prijaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje tijekom godine i najkasnije do kraja te godine s ciljem utvrđivanja trajanja ostvarenog osiguranja.

Najnižu dnevnu neto naknadu svake godine odlukom utvrđuje ministar rada. 

Poveznice:

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu u pisanom obliku. Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu. Rok za prijavu je najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije samog početka rada.

Ugovor o radu mora sadržavati mora sadržavati podatke o:

• strankama i njihovu osobnom identifikacijskom broju te prebivalištu, odnosno sjedištu,
• mjestu rada, a ako zbog prirode posla ne postoji stalno ili glavno mjesto rada ili je ono promjenjivo, podatak o različitim mjestima na kojima se rad obavlja ili bi se mogao obavljati
• nazivu radnog mjesta, odnosno naravi ili vrsti rada na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova
• datumu sklapanja ugovora o radu i datumu početka rada
• tome sklapa li se ugovor na neodređeno ili na određeno vrijeme te o datumu prestanka ili očekivanom trajanju ugovora u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme
• trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a ako se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, o načinu određivanja trajanja toga odmora
• postupku u slučaju otkazivanja ugovora o radu te o otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a ako se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, o načinu određivanja otkaznih rokova
• brutoplaći, uključujući brutoiznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo
• trajanju radnog dana ili tjedna u satima,
• tome ugovara li se puno radno vrijeme ili nepuno radno vrijeme
• pravu na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, ako ono postoji
• trajanju i uvjetima probnog rada, ako je ugovoren.

Ugovor o radu pripravnika može se sklopiti na određeno vrijeme. Nakon što završi pripravnički staž, pripravnik polaže stručni ispit ako je tako propisano. 

Poveznice:

Osobe s invaliditetom zapošljavaju se na otvorenom tržištu rada (uz ili bez financijske i stručne potpore), pod posebnim uvjetima u integrativnim ili zaštitnim radionicama, te u samozapošljavanju. Poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti 3% osoba s invaliditetom, u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Poslodavci u javnom sektoru dužni su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom pod jednakim uvjetima. U slučaju kršenja prava definiranih zakonima, osoba s invaliditetom može se obratiti pravobraniteljici za osobe s invaliditetom.

Trudnoća ne smije biti razlog odbijanja zapošljavanja ili gubitka zaposlenje, kao niti izmjene ugovora o radu, ako bi novi za nju bio nepovoljniji. Trudnica nije obvezna raditi noću tijekom trudnoće, u razdoblju do godine dana života djeteta, odnosno u razdoblju dok doji dijete.

Zabranjen je noćni rad maloljetnika, osim u iznimnim slučajevima, pod jasno definiranim uvjetima i pod nadzorom punoljetne osobe.

Osobe kojima je odobrena međunarodna i privremena zaštita u Hrvatskoj mogu raditi bez radne dozvole, a poslodavci mogu koristiti i potpore za njihovo zapošljavanje.

Poveznice:

Vlastiti posao može se registrirati kao samostalna djelatnost (obrt, slobodno zanimanje, djelatnost poljoprivrede i šumarstva) ili trgovačko društvo.

Obrt može biti slobodni, vezani ili povlašteni. Za otvaranje vezanog obrta morate imati odgovarajuću stručnu spremu ili majstorski ispit, odnosno zaposliti na tim poslovima osobu koja ima traženu spremu ili ispit. Slobodna zanimanja obuhvaćaju zdravstvene djelatnike, veterinare, odvjetnike, javne bilježnike, revizore, inženjere, arhitekte, porezne savjetnike, stečajne upravitelje, tumače, prevoditelje, turističke djelatnike, znanstvenike, književnike, izumitelje, novinare, umjetnike, sportaše i slično.

Samostalne djelatnosti obveznici su poreza na dohodak, a oni s godišnjim primitkom većim od 60.000,00 eura u 2025 godini moraju prijeći u sustav PDV-a. 

Za osnivanje trgovačkog društva stručna sprema ili posebni ispiti nisu uvjet, a sva su trgovačka društva obveznici poreza na dobit koji iznosi 10% odnosno 18%, ovisno o ostvarenim prihodima u poreznom razdoblju.

Domaća i strana trgovačka društva posluju pod jednakim uvjetima, a strani investitor može osnovati ili sudjelovati u osnivanju društva i stjecati prava i/ili obveze pod istim uvjetima kao i bilo koji domaći investitor. 

Poveznice:

Minimalna plaća je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu i pravo na nju imaju svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj. Visina se utvrđuje jednom godišnje, a Državni zavod za statistiku objavljuje je u Narodnom novinama. Visina minimalne bruto plaće u 2025. u Republici Hrvatskoj iznosi 970 eura. 

Način utvrđivanja plaće može se definirati kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu te pojedinačnim ugovorima o radu. Ugovorom o radu mogu se definirati povoljniji uvjeti, no ne i nepovoljniji od propisanih kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U svakom slučaju, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću, pod jednakim uvjetima za oba spola. Važno je napomenuti da se u Republici Hrvatskoj plaća najčešće dogovara u neto iznosu.

Plaća se isplaćuje mjesečno, nakon obavljenog rada, u novcu, najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, u pravilu na bankovni račun radnika. Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Česta je praksa da radnici za svaku godinu rada dobivaju uvećanje u iznosu od 0,5% (obično definirano kolektivnim ugovorom), neki poslodavci uz plaću isplaćuju naknadu za prijevoz (nije oporezivo), a neki poslodavci i naknadu za topli obrok u neoporezivom iznosu do 1.800,00 eura godišnje. Neoporezivi primici za rezultate rada, dodatke uz plaću i slično mogu iznositi do 1.200,00 EUR godišnje, a za nagrade zaposlenicima (božićnica, regres…) do 700,00 EUR godišnje. Poslodavci mogu svojim radnicima platiti i police dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja do 500,00 eura godišnje uz poštivanje propisanih uvjeta.

Porez na dohodak plaća se po stopi od 15% do 33%, doprinosi za mirovinsko osiguranje (20%), zdravstveno osiguranje (16,5%). Doprinos za mirovinsko osiguranje je doprinos iz plaće (obveznik je radnik), a doprinos za zdravstveno osiguranje je doprinos na plaću (obveznik je poslodavac). Radnici su obvezno osigurani za slučaj nezaposlenosti i ozljede na radu iz državnog proračuna.

Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Davanja iz plaće i na plaću obračunava poslodavac, a radnik dobiva neto iznos nakon svih odbitaka.

Poveznice:

Punim radnim vremenom smatra se osam sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno. 

Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na stanku od najmanje trideset minuta, koja je plaćena i uračunava se u radno vrijeme. 

Dnevni odmor traje najmanje dvanaest sati neprekidno. Iznimka su radnici na sezonskim poslovima koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, čiji dnevni odmor traje najmanje osam sati neprekidno. Takvom radniku mora se omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog odmora.

Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata. U pravilu se koristi nedjeljom te danom koji joj prethodi i danom koji joj slijedi.

Kada postoje opravdani razlozi, radnik je na zahtjev poslodavca dužan raditi prekovremeno, ali prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje. Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnih radnika, dok trudnica, roditelj s djetetom do tri godine starosti, samohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može raditi prekovremeno ako pisano izjavi pristanak na takav rad.

Prekovremeni rad plaća se uvećano, kao i rad u otežanim uvjetima rada, noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Poveznice:

Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna (za maloljetnike i osobe koje rade u štetnim uvjetima najmanje pet tjedana), a pravo može ostvariti nakon šest mjeseci od početka rada. Na osnovicu se dodaju dani godišnjeg odmora ovisno o otežanim uvjetima, složenosti poslova, dobi, obiteljskom statusu, rezultatima rada, a kod većine poslodavaca najveći broj dana godišnjeg odmora ne može biti više od 30 radnih dana. Blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora. Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora. 

Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na plaćeni dopust do sedam dana za važne osobne potrebe (sklapanje braka, porod supruge, teža bolest ili smrt člana uže obitelji). Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se definirati i dulje trajanje plaćenog dopusta. Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust, a za to vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa miruju.

Blagdani i državni praznici u Republici Hrvatskoj su:

• 1. siječnja (Nova godina)
• 6. siječnja (Bogojavljanje ili Sveta tri kralja)
• Uskrs  u 2025. godini 20. travnja
• Uskrsni ponedjeljak (drugi dan Uskrsa, u 2025. godini 21. travnja)
• 1. svibnja (Praznik rada)
• 30. svibnja (Dan državnosti)
• Tijelovo  u 2025. godini 19. lipnja
• 22. lipnja (Dan antifašističke borbe)
• 5. kolovoza (Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja)
• 15. kolovoza (Velika Gospa)
• 01. studenoga (Dan svih svetih)
• 18. studenoga (Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje)
• 25. prosinca (Božić)
• 26. prosinca (prvi dan po Božiću. Sveti Stjepan)

U dane blagdana i državnih praznika u Republici Hrvatskoj se ne radi.

Poveznice:

Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen, a pod određenim uvjetima može biti otkazan prije tog roka. Ugovor može otkazati radnik, poslodavac ili o tome mogu sastaviti sporazum. 

Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku, kao i drugi oblici otkaza ugovora o radu. 

Redoviti otkaz

Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz otkazni rok (od dva tjedna do četiri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa), ako za to ima opravdani razlog (poslovno uvjetovani otkaz, osobno uvjetovani otkaz, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog. Trajanje otkaznog roka definirano je Zakonom o radu, a u praksi je najčešći otkazni rok u trajanju od mjesec dana.

Izvanredni otkaz

Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice nastavak radnog odnosa nije moguć. Stranka ugovora o radu koja izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.

Poslodavac je dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Na zahtjev radnika poslodavac je dužan izdati mu potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. U potvrdi se ne smije naznačiti ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu.

Mirovine

Mirovina može biti starosna (prijevremena i puna), invalidska (zbog profesionalne ili potpune nesposobnosti za rad) i obiteljska. Pravo na starosnu mirovinu stječe se sa 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža. U prijelaznom razdoblju od  2020. do 2030. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Dana 1. siječnja 2030. izjednačavaju se uvjeti za žene i muškarce. Za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu potrebno je ispuniti uvjet radne nesposobnosti uz uvjet staža (najmanje trećina radnog vijeka mora biti pokrivena mirovinskim stažem), što je pobliže definirano zakonom. Ako je invalidnost nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na invalidsku mirovinu stječe se bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Obiteljsku mirovinu mogu ostvariti članovi obitelji umrlog osiguranika, ako ispunjavaju propisane uvjete.

Poveznice:

Radnici imaju pravo utemeljiti sindikat (potrebno je najmanje deset punoljetnih osoba), te se u njega učlaniti. Sindikat pregovara oko kolektivnog ugovora, može zastupati članove u radnim sporovima i pružati besplatne pravne savjete članovima. Postoji mogućnost pozajmica ili novčanih pomoći članovima u teškoj situaciji, a uobičajeni su prigodni darovi u povodu blagdana.

Prvi stupanj organizacije su sindikalne podružnice na razini poduzeća, zatim sindikati, koji predstavljaju sve članove u pojedinoj grani djelatnosti, koji se onda udružuju u sindikalne središnjice, kako bi ojačali svoj pregovarački položaj. 

Oko 30% zaposlenih organizirano je u sindikate, pretežno u javnom sektoru i kod velikih poslodavaca, dok je njihov broj zanemariv među zaposlenicima malih poslodavaca. Pristupnica za članstvo može se dobiti kod sindikalnog povjerenika ako postoji u poduzeću, ili on-line na web stranicama većine sindikalnih središnjica. Članarina se plaća u određenom postotku od bruto plaće.

Radnici mogu organizirati radničko vijeće koje štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, obavještava ih o svome radu, prima njihove prijedloge radnika, te surađuje sa sindikatom.

Poveznice:

Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga zbog zaštite interesa svojih članova. Štrajk se mora najaviti poslodavcu uz naznaku razloga štrajka, mjesta i vremena početka štrajka. Štrajk ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja. Postupak mirenja može se okončati sporazumom ili se može povjeriti arbitraži.

Poslodavci mogu isključiti radnike s rada (lockout) samo u odgovoru na započeti štrajk. Lockout ne smije započeti prije isteka roka od osam dana od dana početka štrajka. Sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada. Radnik zbog sudjelovanja u štrajku ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj, radnik ne smije biti prisiljen sudjelovati u štrajku, a radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, osim doplatka za djecu mogu se umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.

Radnici u Hrvatskoj u pravilu stupaju u štrajk nakon dugotrajnijeg i težeg kršenja prava iz radnih odnosa, poput višemjesečne neisplate plaća.

Poveznice:

Pojam strukovno obrazovanje i osposobljavanje odnosi se na praktične aktivnosti i tečajeve povezane s određenim zanimanjem ili strukom čiji je cilj sudionike pripremiti za njihove buduće karijere. Strukovno osposobljavanje bitno je sredstvo za postizanje priznavanja stručnih kvalifikacija i poboljšavanje prilika za zapošljavanje. Stoga je ključno da sustavi strukovnog osposobljavanja u Europi odgovaraju potrebama građana i tržišta rada kako bi se olakšao pristup zapošljavanju.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključan je dio politike EU-a od samog osnivanja Europske zajednice. Usto je i ključan element takozvane Lisabonske strategije EU-a čiji je cilj pretvoriti Europu u najkonkurentnije i najdinamičnije društvo temeljeno na znanju na svijetu. Europsko vijeće ponovno je 2002. potvrdilo tu ključnu ulogu i postavilo još jedan ambiciozan cilj – učiniti europsko obrazovanje i osposobljavanje svjetski poznatim do 2010., i to zalaganjem za niz vrhunskih inicijativa, a posebice jačanjem suradnje u području strukovnog osposobljavanja.

Vijeće Europske unije usvojilo je 24. studenog 2020. Preporuku o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost.

U Preporuci se utvrđuju ključna načela za osiguravanje prilagodljivosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u smislu brzog prilagođavanja potrebama tržišta rada i pružanja kvalitetnih prilika za učenje za mlade i za odrasle.

U njoj se velika pozornost usmjerava na povećanu fleksibilnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, pojačane prilike za učenje kroz rad, naukovanje i poboljšano osiguravanje kvalitete.

Osim toga, Preporuka zamjenjuje preporuku EQAVET-a – Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju – i uključuje ažurirani okvir EQAVET s pokazateljima i deskriptorima kvalitete. Njome se stavlja izvan snage bivša preporuka ECVET-a.

Kako bi se ove reforme promicale, Komisija podupire centre strukovne izvrsnosti (CoVE) koji okupljaju lokalne partnere kako bi razvili „ekosustave vještina“. Ekosustavi vještina pridonijet će regionalnom, gospodarskom i društvenom razvoju, inovacijama i strategijama pametne specijalizacije.

Erasmus+

Erasmus+ program je EU-a za pružanje potpore obrazovanju, osposobljavanju, mladima i sportu u Europi.

Njegov procijenjeni proračun iznosi 26,2 milijarde EUR. To je gotovo dvostruko više financijskih sredstava u odnosu na prethodni program (2014. – 2020.).

U programu za razdoblje 2021. – 2027. velika je pozornost usmjerena na socijalnu uključenost, zelenu i digitalnu tranziciju i promicanje sudjelovanja mladih u demokratskom životu.

Programom se podupiru prioriteti i aktivnosti utvrđene u europskom prostoru obrazovanja, Akcijskom planu za digitalno obrazovanje i Novom programu vještina za Europu. Program također:

• podupire europski stup socijalnih prava
• provodi Strategiju EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027.
• razvija europsku dimenziju u sportu.

Tko može sudjelovati? Saznajte ovdje.

Obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje u Europi

Cjeloživotno je učenje proces koji uključuje sve oblike obrazovanja – formalno, informalno i neformalno – i traje od predškolske dobi do razdoblja nakon odlaska u mirovinu. Ima za cilj omogućiti ljudima razvoj i zadržavanje ključnih kompetencija tijekom života, kao i potaknuti građane da slobodno prelaze s jednog posla na drugi i kreću se između regija i zemalja. Cjeloživotno je učenje i temeljni element prethodno spomenute Lisabonske strategije jer je ključno za osobni razvoj i podizanje konkurentnosti i zapošljivosti. Europska unija usvojila je nekoliko instrumenata za promicanje obrazovanja odraslih u Europi.

Europski prostor za cjeloživotno učenje

Kako bi cjeloživotno učenje postalo stvarnost u Europi, Europska komisija postavila si je cilj stvaranja europskog prostora za cjeloživotno učenje. U tom je kontekstu Komisija usmjerena na utvrđivanje potreba učenika i tržišta rada kako bi obrazovanje učinila dostupnijim te naknadno stvorila partnerstva između javnih uprava, pružatelja obrazovnih usluga i civilnog društva.

Ova inicijativa EU-a temelji se na cilju pružanja osnovnih vještina jačanjem usluga savjetovanja i informiranja na europskoj razini i prepoznavanjem svih oblika učenja, uključujući formalno obrazovanje, kao i informalno i neformalno osposobljavanje.

Organizacije EU-a koje promiču strukovno obrazovanje u Europi

Europska unija osnovala je specijalizirana tijela koja djeluju u području STRUKOVNOG OSPOSOBLJAVANJA s ciljem olakšavanja suradnje i razmjene u tom području.

Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP / Centre Européen pour le Développement de la Formation Professionnelle) osnovan je 1975. kao specijalizirana agencija EU-a za promicanje i razvoj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi. Centar provodi istraživanja i analize strukovnog osposobljavanja i prenosi svoje stručno znanje raznim europskim partnerima, kao što su povezani istraživački instituti, sveučilišta ili ustanove za osposobljavanje. Sjedište Centra nalazi se u Solunu u Grčkoj.

Europska zaklada za osposobljavanje osnovana je 1995. i blisko surađuje s CEDEFOP-om. Njezina je misija poduprijeti partnerske zemlje (izvan EU-a) u modernizaciji i razvoju njihovih sustava strukovnog osposobljavanja.